Od onoga da je na privrednom sajmu održanom u Mostaru vraćao se u prošlost i javno iskritikovao prisutnog predsjednika Srbije Borisa Tadića, do toga da je u Istanbulu sa tim istim čovjekom pričao vrlo korektno i otvoreno, čak je potpisao i poznatu dekleraciju "Istanbulsku dekleraciju" koja podilazi na mnoga negodovanja u RS.
Postavlja se pitanje, da li je Silajdžić shvatio realnost i potpuno okrenuo novi list u svome životu ili mu saradnja sa predsjednikom Srbije odgovara zbog političkih poena ? To će da ostane misterija do sledećih izbora koji će vrlo brzo, ali ono što je jasno kao dan - je da će Silajdžić raditi sve i potezati svaki mogući javni istup da iskritikuje RS. Kao što je to nedavno bilo u SB UN, kao što je to bilo na svim većim skupovima koji su održani širom Evrope da bi u jednu ruku dokazao svoj najvažniji politički cilj "da je RS genocidna tvorevina" i da je tako svijet i posmatra.
Posmatrajući rad i političko angažovanje Harisa Silajdžića vidjećemo da taj čovjek nije dvoličan već petoličan. Čak ga ni veći dio bošnjačkih građana u BiH ne posmatra kao kompetentnu osobu za predsjedavajućeg predsjedništva BiH koji će po svim procjenima vrlo teško da zadrži svoju funkciju.
Dovoljan dokaz o tome kako je Haris Silajdžić petolična osoba govori i to, da se nije stavio u odbranu Irana u SB UN od sankcija koje žele da uvedu SAD i druge zapadne zemlje koje bi podržali Rusija i Kina. A zašto je taj pritisak na BiH veliki ? Zato što je BiH postala nestalna članica UN. A zašto spominjem Silajdžića ? Zato što on svoje osnovne saveznike za vrijeme i poslije rata je vidio u Bliskom Istoku i saradnji sa tamošnjim bogatim državama. Dakle, vrlo nejasna kombinatorika samog Silajdžića koji je po mojoj procjeni "politički se izgubio".
Ovih dana je i sam Silajdžić trebao da posjeti Beograd poslije jednog vrlo dugog perioda, ali je otkazao učešće zbog toga "što nije mogao da se vidi sa Ilijom Jurišićem", inače optužen na 12 godina zatvora koji je po komandnoj odgovornosti - odgovoran za masakr nad vojnicima JNA u Tuzli, tačnije "Tuzlanska kolona" koja se povlačila iz tog grada.
Realnost je 21. vijek i ako se vodeći političari ne drže toga onda oni nisu dostojni da obavljaju državne funkcije.
Нема коментара:
Постави коментар