Prvo se odusta od postavljanja antiraketnog štita, a nedugo zatim prihvati se novo riješenje postavljanja protivraketne odbrane "Patriot" u Poljskoj koja je najmanje daleko od jedne Kaljingradske enklave 60 km. Postavlja se pitanje, da li je ovo svjesno iskombinovani oblik strategije Pentagona "da olabavi antiraketni štit tako što će njega postaviti u Bugarskoj, a protivraketni štit u Poljskoj" ? Svjesni geografske udaljenosti i Bugarske i Poljske od Rusije nikakva ne može biti slučajnost postavljanja ovakve vrste oružja blizu njenih granica, a kamoli da služi izgovor, navodni "odbrana Evrope od napada balističkih raketa iz Irana".
Ali ono što je ovdje politički potpuno upitno je "velika neodređenost Moskve po tom pitanju". Ako uzmemo u obzir da Moskva polako staje na stranu SAD i zapadnih država po pitanju uvođenja sankcija Iranu i da je predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev potpisao sa svojim američkim kolegom Barakom Obamom memorandum ili novi sporazum o smanjenju nuklearnog naoružanja, a pritom potpis i na novi START - onda vidimo da na neki način spoljna politika Rusije stagnira u bitnim elementima kada je u pitanju odnos prema SAD-u i NATO-u u globalu. Pored toga što Rusija ima i svojih unutrašnjih problema, tipa terorizam i famozna Čečenija ona se nije dobro snašla ni u samom nedavnom ratu protiv Gruzije. Ona je priznala Južnu Osetiju i Abhaziju kao nezavisne države, a pored nje te države su još samo priznale Nikaragva, Venecuela i Transistria, dok kada pogledamo Kosovo i uticaj SAD vidjećemo bitnu razliku - a to je da Kosovu su priznale čak 67 država svijeta, moćnih ili nemoćnih, malih ili velikih, ali suverenih država priznatih od UN.
Dakle, sama razlika između State Departmenta i moskovske dume uviđamo drastičnu razliku kao i uticaj istih.
No, da previše temu ne bi vodio u "trkanju SAD i Rusije po pitanju ispunjavana globalnih interesa", vratiću se na naslov teme.
Ono što je u rukama sile i kada prijeti neka druga sila onda je tu stav vrlo jasan - udariti istom mjerom silu na silu pa vidjeti ko je jači (npr. postavljanje Iskandera ili neprestano kruženje aviona Rusije oko Kaljingrada), jer očigledno hladni rat nije imao nikakav uvod u smirivanje strasti pojedinih političkih lidera.
Ukoliko se sadašnje stanje oko antiraketnog štita i protivraketne odbrane ne smire i ukoliko poprime baš tvrde stavove i sa jedne i sa druge strane mi ćemo neminovno dobiti drugi hladni rat, možda i sa većim poslijedicama nego za vrijeme Kenedija i Nikite Hruščova.
Očigledno je da SAD žele da zadrže svoj interes u Evropi i NATO državama kao i da obezbjede sigurnu budućnost njenih članica, međutim provokacija druge sile je vrlo opasna, a može imati nesagledive poslijedice. Zato je vrlo važno imati komunikaciju između kabineta diplomatija i jedne i druge države kao i komunikaciju lidera kako bi se problem trajno riješio, jer na mala vrata se uvodi nesigurnost u budućnost svjetskog mira ukoliko se nastave "globalna prepucavanja dvije sile".
Нема коментара:
Постави коментар