Kuda vode "specijalni odnosi" (utvrđeni Dejtonskim sporazumom) između Republike Srpske i Srbije ? Da li se odnos može definisati "kao odnos jednog naroda jedan prema drugom" ili se može definisati "kao interes manipulacije" ? U pojedinim slučajevima javljale su se tendencije da odnosi između Srbije i RS stagniraju upravo zato što ili jedna ili druga strana manipulišu jedni drugima i stvaraju pometnju u njihovim odnosima. Zašto kroz cijelu istoriju srpski narod nije mogao da bude "jedan i nedjeljiv" ? To su mnogobrojna pitanja, a pojedinci razumiju zašto je to tako bilo.
Jedan od razloga je nesposobnost vođenja politike, jer "Srbin zna samo za pušku i tuci", a da ovo nije čisto demagoška fraza uvjerili smo se i u predhodnom ratu koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije. Dok su mnogi vodili pametnu politiku lobiranja kod velikih sila i zapadnih zemalja, sami Srbi su se okrenuli sami sebi što nas je dovelo do veoma velikog gubitka u predhodnom ratu.
No, kasnija politika djeljenja jednog naroda je upravo izražena u predhodnom ratu kada je Slobodan Milošević ljut na Srbe iz Bosne zato što nisu prihvatili Vensovenov plan za podjelu BiH na pokrajne ili regije, udario blokadu na Drini.
I to je još jedan od razloga "nesložnosti" i u krajnjem slučaju vrlo nesposobne politike i klime u našoj tadašnjoj političkoj garnituri.
Danas imamo situaciju da na sva usta govore i predsjednik Tadić i ministar spoljnih poslova Srbije Jeremić i premijer RS Milorad Dodik - da odnosi između Srbije i RS su bratski i podudareni sličnim ili identičkim mišljenjima ili shvatanjima. Međutim istina je sasvim druga ili potpuno drugačija njihovim istupanjima u javnost, a mogla su se vidjeti mnoge razlike između mišljenja i jedne i druge strane. Kao npr. Istanbulska dekleracija koju RS negoduje zato što ju nije mogao potpisati Silajdžić jer je bio u Istanbulu "bez pristanka oba člana predsjedništva" i njegov potpis se mogao smatrati kao njegov lični, a ne u ime cijele BiH ; Dalje, Srebrenica, gdje je parlament Srbije ratifikovao posebnu rezoluciju o zločinima koji su se desili u Srebrenici nad bošnjačkim civilima, dok to RS oštro negoduje i traži veoma opsežnu istragu šta se zapravo tamo desilo ; odnosi prema FBiH koji se u mnogome razlikuju stavovi Srbije i RS... i mnogi drugi slučajevi koji nam pokazuju da nema onog jedinstva između dvije države koje vjerovatno očekuje narod.
Mislim da vrijeme nije u korist Srba ma gdje oni bili, jer je očigledno da sve više naš narod postaje stariji sa veoma negativnim prirodnim priraštajem ili stanovništvom, te da je upravo to jedan od gorućih problema naše nacije u budućim vremenima koje dolaze. Povrh svega imamo jednu nedoslijednost u nacionalnom jedinstvu ili u odnosu prema regijama ili teritorijama koji su nam na neki način isti ili identični; politika jednih prema drugima ; politika matice prema Srbima izvan Srbije.. i mnogih drugih problema sa kojima se suočava "današnja srpska realnost u 21. vijeku".
Нема коментара:
Постави коментар