Na prvi pogled i po prvim reakcijama iz svjetske javnosti Izrael je veoma oštro osuđen zbog napada na humanitarce odnosno brodove koji su nosili humanitarnu pomoć Gazi i tamošnjem Palestinskom stanovništvu, ali da li je to zapravo znak mjenjanja kursa svjetske javnosti prema Izraelu ? I da li jedna ovakva akcija Izraelskih komandosa može da utiče na reputaciju Izraelske države ako uzmemo u obzir veoma jake poslovne korporacije koje tradicionalno drže bogati Jevreji ? Prije bi se reklo da je UN osudio napad na humanitarce zato što ga ništa ne veže za Izrael, nego da se radi o dvoličnom interesu koje je htio Ban Ki Mun da iskaže izjavom "osude protiv Izraelskog napada na humanitarce". Velika nedoumica je u tome "zašto SAD ćuti" i zašto se ne izjašnjava.. ili bolje rečeno zašto Vašington ne zauzme neku zvaničnu poziciju povodom ovog slučaja, budući da je prvi potpredsjednik Džosef Bajden već stao na stranu Izraela i opravdao ulogu prema "tradicionalnim saveznicima na Bliskom Istoku" izjavom da je Izrael imao pravo da to uradi budući da Izraelska država trpi mnoge raketne napade od strane Hamasa na jugu države.
Ali da li je opravdan krvavi epilog od 9 poginulih putnika od strane Izraelskih komandosa i zašto je ustvari primjenjena sila ? Očigledno je da Izrael želi da blokira svaki kontakt međunarodne zajednice sa Gazom koje je možda i prebukirana oblast sa 1,5 miliona stanovnika na svijetu i koja je još plus blokirana od strane Izraela i Egipta na kopnenoj granici. U svakom slučaju Izrael i zvanični Tel Aviv ne može da pobjegne od odgovornosti i od osude svjetske javnosti jer je očigledno narušio svoju državnu reputaciju, ali ne i poslovnu i ekonomsku zašta je vjerovatno dobio i podršku Džosefa Bajdena.
Međutim, ono što je još pogubnije za Izraelsku stranu u ovom trenutku jeste gubljenje tradicionalnog saveznika ili bolje rečeno jedinog saveznika u muslimanskim zemljama - Tursku. Turska je važila kao jedina država koja je otvoreno sarađivala sa Izraelom kako po vojnim tako i svim ostalim oblastima društvenog života značajnih za ove dvije države. Da su odnosi između dvije države totalno u rasulu dovoljno govori i izjava Turskog premijera Tajipa Erdogana "da odnosi između dvije države više nikada neće biti iste i da je smrću 9 turskih državljana nanesena velika i nepopravljiva šteta u odnosima Turske i Izraela".
Očigledno da sada i sami izraleski vlastodržci pokušavaju da nađu "pravi politički lijek za bolest koja ih je snašla" ali to sigurno neće biti realizovano u skorijoj budućnosti, ako računamo na to da će Turska potpuno odvojeno voditi politiku od Izraela i da ga ni u jednom slučaju neće podržavati ili braniti u kritikama Teherana ili Kaira ili bilo koje druge velike muslimanske prestonice.
Nekima djeluje da je Izrael izgubio na svojoj međunarodnoj poziciji, ali to ne smije da nas zavarava. Oni su nastali kao država uz pomoć SAD, opstaju kao država zbog podrške SAD, dobili su ogromnu vojnu moć od SAD i zato nikako ne treba da nas zavarava eventualno gubljenje reputacije zvaničnog Tel Aviva u međunarodnoj javnosti.
Država koja posjeduje atomsko oružje, koja posjeduje satelit u zemljinoj orbiti, koja posjeduje najsavremenije oružje na svijetu ne može da bude podložna raznim kritikama sila svijeta zbog njihovih ličnih interesa.
Gledajući dugoročno Izraelu će trebati mnogo vremena i snage i iskustva kako bi povratio svoj prijašnji međunarodni uticaj, a do tada moguće je svašta.. možda poslije jednog dugog vremenskog perioda od 1967 godine proglašenje Palestinske države koje bi inicirali pojedine države svijeta.. možda slabljenje uticaja i interesa SAD za Izrael.. možda veliko vojno savezništvo Turske, Irana, Sirije, Jordana i Egipta na granicama Izraela.. možda slabljenje Židovskog uticaja na svijet svojim biznisom.. a možda iz svega toga kao pobjednik izađe Izrael.
Нема коментара:
Постави коментар