Stanje u BiH

I prije početka potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma postavljalo se pitanje "da li je projekat zvana BiH sa strogom decentralizacijom izvodljiv i da li će on opstati kao takav". Za neupućene, Dejton ili Dejtonski sporazum predstavlja osnovu prekida oružanih sukoba u BiH i stvaranje prve države sa najvećim stepenom decentralizacije, a po državnom uređenju - najsloženija država na svijetu. Na samom Dejtonu počiva ustav BiH.
No, ono što se dešava danas u državi BiH ili tačnije političkoj sceni zemlje, jeste, nerazjašnjeni odnosi između tri konstitutivna naroda i nespremnost i neodlučnost za konsenzusom oko važnih pitanja kako za državu BiH tako i za njeno stanovništvo u oba entiteta. Naprosto se stiče utisak da je BiH ustvari zemlja prošlosti i da je za nju prošlost - sadašnjost. Takav tempo razvoja i sticanja utiska diktiraju politički lideri u zemlji, koji po mnogim istupima u javnosti to nebrojano puta i dokazuju. Sama imena Dodik ili Silajdžić govore mnogo o tome kako se vrši preambula prošlosti u sadašnjost. Da napomenem, da je Dodik za vrijeme rata bio ratni profiter, a Silajdžić jedan od najvažnijih ljudi sa bošnjačke strane. Dokle god se ta dvojica tipova ili likova ne sklone sa političke scene, ja mislim da od uzajamnog povjerenja naroda neće biti ništa.
Najbolji primjer kako se jedna država može riješiti prošlosti je Hrvatska. Čim je Ivo Josipović preuzeo kormilo države od Stipe Mesića, sama Hrvatska je počela da diše i funkcioniše normalno na spoljnom planu, kako prema odnosima sa Srbijom tako i sa BiH i Slovenijom. Na pomolu je i povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije, kao i protivtužbe od strane Beograda, što dovoljno govori o spremnosti Hrvatske na dijalog.
Međutim, takvu sliku ne vidim na političkoj sceni BiH. U javnosti nebrojano puta možemo da vidimo slike rata koje nisu uvod u realnost i budućnost. Da se ja pitam, sva pitanja rata i ratnih zločina bi prepustio boračkim organizacijama i one neka se time bave, a političari i lideri da se bave pitanjima prosperiteta, ulaska u EU prije svega.
Sposobnost nije samo dokazati da se može dobiti Akcioni plan za učlanjenje u NATO ili raditi požrtvovano na bezvisnom režimu ili bijelom šengenu - sposobnost je učiniti privredu koliko-toliko stabilnom u vremenu ekonomske krize kada sve više ljudi ostaje bez posla. Sposobnost politike je u ovo vrijeme dovlačenje stranih investitora i stranih investicija jer upravo na taj način se otvaraju nova radna mjesta i novi način za pošpenje i dizanja životnog standarda građana.

Takođe, u ovom postu bi naveo i stalno provlačenje u javosti "RS je bolji dio BiH". To je demagoška fraza koju je uputio Dodik pred izbore, a koja je ostala i do dan danas, a koja iz dana u dan gubi smisao kada se uzme u obzir nezaposlenost u tom entitetu.
Da je RS i bolji dio BiH kako to vlastodržci kažu, zašto se onda radovati onoj drugoj strani (FBiH) ukoliko ne može da stabilizuje fiskalnu i monetarnu politiku ? To se može vratiti kao bumerang jednog dana i zato je vrlo pogubno se smijati ili radovati zbog nestabilnosti u tom entitetu.

Za bolju budućnost BiH kao države potrebni su mladi ljudi. Ljudi kojima je ekonomsko stanje i socijalna sigurnost bitnija od identiteta i ljudima kojima politika prošlosti nije vrlina. Ovoj državi je potrebna sveobuhvatna reforma sistema kako se ne bi manipulisalo pitanjima od vitalni značaj za predstavnike konstitutivnih naroda, npr. entitetsko glasanje.