Novi vijek - nove promjene i reforme

U situaciji kada se se svijet mijenja i kada mnoge stvari i događaji mjenjaju prošlost, postavlja se pitanje održivosti subjektiviteta međunarodnog prava i međunarodnih odnosa. Na koji način će međunarodna zajednica da djeluje zajedno ? Mi smo svjedoci činjenice da saradnja između SAD, EU i evropskih zemalja nije toliko jaka, dobra i pouzdana kakva je bila nakon drugog svijetskog rata. Pitamo se šta je doprinijelo takvom ponašanju i sa jedne i sa druge strane ? Tom pitanju kumuje ekonomija koja je u 21. vijeku ključ saradnje i uspjeha između zemalja na bilateralnom nivou. Sem ekonomije u globalnom smislu, tu je povezanost tržišta, zavisnost od određenih prirodnih bogatstava, jačanje izvoza u primarnom smislu. One države koje danas imaju izuzetnu saradnju, a koja se zasniva na ekonomiji jeste odnos Rusija - Njemačka. To su dvije države koje su trebale biti možda i najveći neprijatelji u savremenom svijetu (razlog II svijetski rat) bar kada je politika u pitanju, a danas ostvaruju višemilionske iznose od različitih vrsta primanja investicija sa obje strane. Sam primjer njemačke kompanije "Simens" pokazuje samo jedan mali djelić kako saradnja teče. "Simens" će u ruske željeznice investirati 2,2 milijarde evra. Uz to kada se doda i činjenica da Rusija Njemačkoj isporučuje 40% gasa koji se troši u toj zemlji, dovoljno govori o značaju saradnje Rusije i Njemačke koji oblikuju veoma kvalitetnu saradnju u 21. vijeku, a "Simens" i energenti su samo 1/5 od ukupne saradnje jer tu imamo i autoindustriju, industriju plemenitih metala i dr.

Takav odnos možemo očekivati sve više zastupljenijim u svijetu samo je "recka" u tome, da li interesno ili voljno. Imamo primjer SAD i Kine gdje su tržišta itekako povezana i zavisna, a sa druge strane boli i jedne i druge činjenica kada raste vrijednost valute Dolara ili Juana. Obzirom da se supersile i sile po mnogo čemu razlikuju, logično je doći do zaključka da se svi vode interesima, samo je pitanje, kojim i na koji način.

Kada je riječ o političkoj i bezbjednosnoj situaciji, smatram da će 21. vijek biti sa veoma malo otvorenih "bojnih polja" jer očigledno danas primat drži politika lobiranja i jaka diplomatija. Ne isključujem mogućnost kratkih oružanih sukoba, ali sukobi koji bi trajali 5, 10 ili više godina mislim da nisu ostvarljivi niti izvodljivi. Poseban odnos i tretman bi imale teritorije koje imaju podršku velikih sila nezavisno od situacije u UN i kako se tada odnos unutar međunarodne zajednice bude odvijao. Međutim, neminovno je da će i samo međunarodno pravo da se mjenja ili da dođe u raskorak sa međunarodnim prihvatanjem, budući da je ovakav neodrživ i da je prekršen njen osnovni pricnip - pravo članica UN na svoj suverenitet primjerom Srbije i Kosova. Primjenom jednostrane nezavisnost međunarodno pravo ne poznaje, međutim ono je primjenjeno u širokom obimu kada je riječ o Kosovu kao i za Abhaziju i Južnu Osetiju koje su imale i imaju podršku velikih sila da se odvoje ili izvrše secesiju nad suverenom državom.

Međunarodno pravni poredak sigurno neće ostati "čist i normalan", on će uvjek da bude "klizav" posebno u budućnosti kada se očekuju nove države na tlu Evrope i svijeta. Katalonija, Pridnjestrovlje, Kipar, Andolija, Čečenija, Republika Srpska, Švajcarska (veoma moguć raspad), Belgija (takođe) i mnogi drugi primjeri u svijetu. Da li je to u interesu međunarodne zajednice ? Mislim da nije, ali ona sama sebi stvara takav ambijent gdje većinom upravlja jedna sila koja ruši poredak i sistem utvrđen konsenzusom svih država svijeta, uključujući i one najrazvijenije.

Od velikih sila se u budućnosti mnogo očekuje, a to je da riješe neke od ključnih pitanja: problem globalnog zagrijevanja, smanjenje nuklearnog naoružanja, stabilnost globalne ekonomije koja uključuje stabilnost tržišta i berze, bezbjednosna situacija u svijetu veoma je bitna posebno na Bliskom Istoku i sjeveru Afrike..

Međutim, osnovni problem po bezbjednost cijele ove Zemlje u 21. vijeku jeste "da pojedine države svijeta dobijaju ili prave nuklearno oružje bez saglasnosti međunarodne zajednice odnosno UN, a što smeta postojaćim nuklearnim silama". Tu danas posebna pažnja se pridaje Iranu i Sjevernoj Koreji koje su prve na udaru kritika SAD, Rusije i EU. Dakle, možemo očekivati veoma neizvsjesnu bezbjednosnu situaciju u svijetu, ako se tempo proširenja nuklearnog oružja nastavi i proširi, pogotovu ako nuklearno oružje dospje u ruke Al Kaide i terorista.

Da bi očuvali svijet stabilnim mora se imati jasna i čvrsta globalna politika međunarodne zajednice jer bez nje teško da bi svijet danas bio miran i "razoružan".

Interes danas u svijetu preovladava i pobjeđuje cijelu pravdu i pravo, pa makar pravo bilo i prirodno.