Da li NATO ima rok trajanja ? #1 (prva kolumna)

NATO kao vojna organizacija osnovana je 1949 godine potpisivanjem Sjevernoatlanskog ugovora (Vanšingstonski ugovor) između dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka što je označilo savez saveznika u II svijetskom ratu, koja uključuje države zapadne Evrope i SAD. NATO je kao vojna organizacija izrastao da bi jednom zauvjek Evropu i svijet "oslobodio od fažizma i nacizma koji su vladali i poslije poraza i pada Berlina". Kao sporazum saveznika NATO je postao najjači vojni blok na svijetu koji se uvjek javno isprečavao kada je bilo riječi o kritici kapitalizma i demokratije koju zapad uvodi. Upravo zbog naglog jačanja NATO-a došlo je i do dolaska novih država članica u vojni savez..Tako se NATO-u 1952 godine pridružuju Grčka i Turska, tri godine kasnije, 1955. , i Savezna Republika Njemačka, a 1982 Španija. Sigurnost koju garantuje NATO savez omogućila je mir i stabilnost kojima se, kao temeljnim preduslovom, stvarao temelj evropske ekonomske saradnje i integracije.

Međutim, blagostanje i uticaj NATO-a je stao u trenutku kada je dobio svog konkurenta Varšavski pakt ili blok istočnih zemalja na čelu sa Ruskom Federacijom ili ondašnjem SSSR-u. Početak hladnog rata je obilježio period od 1948 - 1953 godine. Nije se biralo ni sredstvo ni način naoružavanje i suprotstavljanja. Svoj vrhunac i sama ivica III svijetskog rata se mogla desiti za vrijeme takozvane "Kubanske krize" 1958 - 1962 koja je totalno zaoštrila odnose zapada i istoka. Da pojasnim, Kuba je bila jedina država na tlu Amerike koja je podržavala Komunizam i komunistički režim i zato je trpila razne sankcije, a prije svega trgovačke od strane SAD. Kasnije su i sami američki razarači krenuli ka obalama Kube, a onda se na molbu Fidela Kastra odazvao Nikita Hruščov premijer SSSR-a i obećao pomoć Kubi. Ta pomoć je mogla da izazove "svjetsku katastrofu" koja bi se možda osjetila i dan danas, a možda nas ljudi ne bi ni bilo na zemlji ili ove zemaljske kugle da je takva vrsta naoružanja primjenjena - SSSR je poslao podmornice sa bojevim glavama, natančane sa nuklearnim torpedima i one su plovile do obala Kube kako bi se Kuba zaštitila od eventualne vojne agresije SAD. U vrijeme Kubanske raketne krize američka prednost u strateškom oružju bila je 17:1 i vojske SAD i SSSR bile su u stanju pripravnosti, pa je tako svijet tokom dva dana 1962. godine živio na ivici nuklearnog rata. Potom je Hruščov povukao projektile sa Kube, a zauzvrat dobio obećanje od SAD da će povući svoje projektile iz Turske i da nikada neće napasti Kubu.

Sa ovim bi otprilike mogao da završim glavne teze istorije NATO-a, mada sa o njemu ima pričati još dosta.. jer postoje mnogi dokazi, argumenti i stvari sa kojima ću vas upoznati u mojoj sledećoj kolumni jer ovu sam planirao posvetiti "modernom NATO-u i njegovom djelovanju u 21. vijeku".

Upoznati smo se činjenicom da je Srbija ili ondašnja SRJ 1999. godine bombardovana od strane NATO-a, a čiji je razlog bio kako to tvrde strani mediji i strane obavještajne službe "prekomjerna upotreba sile od strane vojske i policije SRJ na Kosovu i Metohiji". Kao glavni razlog početku bombradovanja SRJ poslužio je Račak kao mjesto u kome su u kanalu nađeni leševi poubijanih terorista bivše OVK ili UČK sa kojima su se sukobili specijalci policije SRJ, a koji su djelovali kao nedužni civili. Upravo zbog toga je SRJ podlijegala raznim kritikama zapada i strane javnosti koja po odbitku sporazuma u Rambujeu "što je označavala praktičnu okupaciju NATO trupa Srbije" čekala samo malu grešku koju će napraviti politički i vojni vrh i na taj način ubjediti svijet da je NATO intervencija neminovna i spasonosna za obične građane. Vojna intervencija, nazvana "Milosrdni Anđeo" počela je 24 marta, a završila se 10 juna 1999 godine. Ona je izvršena bez odobrenja SB UN. Pored toga, što je kormilo NATO-a istupilo u javnost rekavši "da će ona djelovati samo po vojnim ciljevima, ona je kasnije prešla i u udare na civilne i privredne objekte". Kao dokaz agresije imamo porušenu zgradu javnog servisa RTS-a, mnogobrojne zgrade, mostove, preduzeća, zemljišta na kojima su bacani otrovi i kasetne bombe.. sve je to izazvalo neviđeni udar na srpsko društvo. Na kraju, sama kapitulacija Srbije nad višenadmoćnijim neprijateljem potpisana je u Kumanovu, gdje je naređeno povlačenje srpskih snaga bezbjednoti sa Kosova i ulaska međunarodnih snaga i NATO trupa. Od tada pa do danas Kosovo ima naznaku statusa "kvo".

Danas, NATO je jedina vojna organizacija koja zvanično postoji na svijetu. Došao je do samih granica istoka ili bolje rečeno Ruske Federacije, mada ga je u tom naumu dosta omelo izbor predsjednika Ukrajne, Janukoviča koji je više orjenitsan i blagonakolan svojim prvim susjedima - Rusiji. Zato sada NATO djeluje postavljanjem protivraketne odbrane u Poljskoj i antiraketne u Rumuniji i Bugarskoj, a možda u nekoj bližoj budućnosti u samoj Gruziji. U ovom vremenu NATO širom vrata otvara svim Balkanskim državama da pristupe u njeno članstvo što su već uradile Hrvatska i Albanija, a BiH je dobila aplikaciju za članstvo, što će vjerovatno označiti slanje vojnika u Avganistan i Irak i jačanje NATO logistike i operative na terenu.
Vrijeme radi za NATO, sam je, drži monopol nad vojnim organizacijama u svijetu, ima tradiciju koja ga prati od njegovog nastanka 1949 pa sve do danas.. pitanje je samo koliko on ima snage da se u ovom višepolarnom sistemu odupre raznim negodovanjima koje dolaze od saveznika kada je riječ o pristanku davanja vojnika za "žarišta" kao i mnogobrojnih finansijskih poteškoća sa kojima se suočava u naoružanju svojih jedinica.
Rok trajanja za NATO ili je to proizvod evro-atlanske saradnje koja će trajati vječno ?