5. oktobar

5 oktobar je dan kada je u Srbiji izvršen "demokratski prevrat". Da li je to baš tako ? Moje viđenje 5. oktobra je nešto što je najgnusnije poslalo sliku u svijet kakav smo mi zapravo narod. I pored toga što je većina stanovništva (kao i danas) živjela siromašno, bez dinara, bez ikakvih primanja, pojedini na rubu egzistencije - nije se smjelo dozvoliti onakav džumbus po beogradskim ulicama jer to sam Beograd nije zaslužio. Uništavanje i krađa imove u Narodnoj skupštini Srbije, paljenje RTS-a.. pa zašto se jednostavno nije krenulo na Dedinje ako je Milošević bio krivac tako što nije priznao izborni poraz ? Zašto se nije spalila njegova vila na Dedinju ? "To područje branili su vojska i policija", pa ako su branili to područje što nisu branili Narodnu skupštinu i RTS nego se sve više policajaca priključivalo demonstrantima.
Ne kažem da narod i DOS tada nisu bili u pravu, ali ono što se desilo tog dana je vandalizam, a ne revolt protiv režima koji se morao skinuti.
I danas poslije 5. oktobra nemamo nikakvih promjena, a toliko su svima bili puna usta posebno ljudima iz DOS-a, a koji danas imaju nezavisne stranke o boljem životu i standardu građana. To se i danas u 2009 godini ne vidi, a ne vidi se jer kriminal i korupcija Vlasti nikada ne posustaje.
Stalno čitamo na internetu i novinama da je više Koštuničin kabinet bio korumpiran nego cjeli mandat i Vlast Slobodana Miloševića. Je li to istina ? Naravno da može da se svrsta u veoma složenu ali objektivnu analizu stvari koja se treba dokazati.
Međutim, koje smo promjene dobili od 2000. godine pa na ovamo ? Standard građana se nije poboljšao, radna mjesta naprotiv počinju da se gube, a ne da se dobijaju ; država ima problema oko teritorijalnog integriteta i suvereniteta nad KiM ; Prebukirana politička scena.. to nije poboljšanje to je još veće razaranje Srbije.
Onolike pare od SAD i Evrope su prokockane u to vrijeme.. a moglo je da posluži za pravi oporavak srpske privrede i društva.

5. oktobar - Pozitivan ili Negativan ? Ne svrstavam ga nigdje, samo iz razloga što se stvari kao što su bila za vrijeme Miloševića (tajna ubistva od strane resora Državne bezbjednosti, hapšenja i osuđivanja bez argumenata, krađa i korumpiranost Vlasti i ratovi u kojem su prije svega stradali Srbi) nisu ponovile.

Borba za Kosovo i Metohiju

Srpska borba za Kosovo i Metohiju traje skoro punih 10 godina, ali borba na koji način ? Demokratska Vlast u Srbiji ulaže svoj diplomatski napor ka očuvanju djela teritorije odnosno pokrajne koji je bez odobrenja Savjeta Bezbjednosti UN, bez saglasnosti Srbije kao države koja bi trebala imati suverenitet nad njom, bez saglasnosti Rusije, Kine i Indije (država koje čine 1,5/3 ukupne populacije svijeta) proglasiti jednostranu nezavisnost pod pokroviteljstvom SAD i njenih "povučenih" saveznika.
Postavlja se pitanje, čemu težnja ostvarenju ciljeva kroz UN kada se njene povelje konstantno krše ne samo na Balkanu već i u svijetu, a koje bi trebale da budu obavezujuće za sve ? Jedan mali ali praktično veliki udio jeste "razmahivanje" SAD na sve strane. Da li je to zapravo sila kojoj se ne smije stati na kraj i reći "Stanite, kršite prije svega povelje UN, kršite običaje ratovanja, ugrožavate stabilnost svakog pojedinca izvan granica SAD, ne može više tako" ? To je danas marginalno, ali je uočljiva borba Rusije za povratak među velike sile poslije oporavka i sloma koji je doživjela propadanjem SSSR.
Borba određenih država za očuvanje mira u svijetu i stanje mirovanja po pitanju određenih secesionističkih težnji je u velikoj krizi.
Uočili smo da primjer Kosova može da bude presedan, a koji se desio sa Abhazijom i Južnom Osetijom, sutra Prednostrovljem, a prekosutra Katalonijom, a zakosutra Boga pitaj koliko takvih slučajeva može izbiti na površinu. Čemu sistem ravnoteže svijeta zasnovan na UN kada je on kao institucija nemoćan ?
Na primjeru secesije Kosova od Srbije vidi se ugrožavanje prava Ne Albanaca u toj pokrajni, prije svega Srba koji su izloženi raznim malverzacijama. Od isključivanje struje, preko raznih prijetnji do ubistava individualca samo zato što je Srbin ili neke druge nacionalnosti. To je današnja realnost na Kosovu. Realnost koja nam govori da su novi pregovori neophodni kako bi ljudi imali osnovna prava za život i kako bi jednom mirno spavali u svojim kućama.

Borba za Kosovo i ljudska prava će biti dugoročan proces, ali nadam se ograničen kako bi obadvije angažovane i prozvane strane bile na 50:50