Politika prikupljanja političkih i marketinških poena na demagogiji

Danas je običnom građaninu RS vrlo teško shvatljivo da politički "Iznogudi" u javnosti mogu da se bave analizama političkih aktivnosti druge stranke i da je u javnosti blate i pričaju o njoj notorne neistine i prodaju proste političke demagoške fraze, umjesto da se pozabave realnim građanskim problemima, a to je ekonomija i socijalni problemi kako RS tako i BiH. Očito je pojedincima više stalo da govore o političkoj sceni "i da preouveličaju" svoj štab osvojenim glasovima na izborima nego da rade na riješavanju pitanja 200.000 nezaposlenih u RS. Kako Dragan Čavić lijepo može da kaže u jednom nastupu na BN televiziji (emisija Puls) ove godine prije izbora "da ne voli da priča o stranci koja mu je dala hljeb i koja mu je dala javni život" tako ta ista sfera djelovanja dobija drugu konotaciju, a to je da, odmah pošto su završili izbori krenuo u napad na SDS sa uzrečicom "da je njegova DP jedina prava opozicija u RS". Vjerovatno mu previše odgovara ta 3 poslanička mandata (ostao je ubrzo bez jednog) pa sada RS "ima relevantnu opoziciju" sadašnjoj vladajućoj eliti u parlamentu. Da ne bude zabune, u 2006. godini tokom predsjedavanja strankom Dragan Čavić je postigao najlošiji ikada rezultat SDS-a od njenog postojanja. Sve je to odraz kako se Dragan Čavić pripremao za izlazak iz stranke "koja ga je stvorila u javnosti". Međutim, vrlo je teško shvatiti Čavića, da li on stvarno misli da je jedini pravi i najrelevantniji politički subjekt za kritikovanje vlasti ? Mislim da je posredi pokušaj djelovanja "da se njegova DP dobro pozicionira kao parlamentarna stranka u RS u narednom periodu, a na grbači kritikovanja SDS-a zato što je napravio zajedničku platformu za djelovanje u zajedničkim organima sa SNSD-om". Prevashodni cilj cijeve ove priče jeste "da se stvori jedan faktor kojeg se treba optužiti, a na taj način neko će profitirati". Zašto Čaviću smeta jedinstvo Srba na nivou BiH? Zašto mu smeta da RS prvi put nakon rata ima definisanu nacionalnu politiku? Zašto Čaviću smeta što je SDS napravila platformu sa SNSD, i zašto ne kaže šta ne valja u toj platformi? Kako to da mu nije smetala njegova koalicija sa SNSD kada su zajedno prenosili nadležnosti, ostavili RS bez vojske, obavještajnih agencija, za razliku do te koalicije koja je bila protiv interesa RS ova današnja je za RS.
Bio je predsjednik RS četiri godine, zašto za te četiri godine nikada nije rekao - hajde da vidimo kakvu RS želimo i kako da do toga dođemo, i oko toga okupio sve relevantne partije. Da je to uradio RS bi još prije osam godina bila kreator političkih prilika u BiH, a ne neko ko je odgovarao na poteze Sarajeva, i to uvijek na štetu RS.

U intervjuu dnevnom listu Press ( 19. 11. 2010) je izjavio "da je još proljetos upozoravao na postizanje sporazuma između SDS-a i SNSD-a za zajedničko djelovanje." Prvo, proljetos nije rekao nijednu jedinu riječ o SDS-u (jedino ako je pričao iza očiju javnosti i medija pred marginalnom prisutnošću publike), a drugo, što nikako nije mogao unaprijed znati kakvi će biti rezultati izbora za parlament BiH.
Ono što je još čudnije u cijeloj ovoj priči jeste izjava Dragana Čavića "da je SDS izigrao svoje birače". Kako može neko da izigra svoje birače kada se, faktički, usvaja platforma za koju se cijelo vrijeme SDS zalagao i prije izbora i na izborima ? Onaj ko ne pročita nacrt deklaracija, a očigledno je Čavić jedan od njih, mogu da melju praznu slamu i na taj način da razuvjere naivne građane o "nekim trzavicama u SDS-u". Platforma: http://www.sdsrs.com/sajt/dokumenti/Platforma_SDS_SNSD.pdf
Druga stvar, što neko misli da zajedničko djelovanje SDS-SNSD u zajedničkim organima može preslikati i na RS, tj. gdje je SDS opozicija ? To razmišljanju samo oni naivni i neupućeni kojima je po važnosti isto pitanje "Ulaska BiH u NATO" sa pitanjem "izgradnje dionice autoputa Banja Luka - Doboj" ; ili "Riješavanje državne i vojne imovine" sa pitanjem "saniranja šteta poslije poplava u Semberiji". Pitanja su drastično različite težine, ali ima pojedinaca koji na taj način razmišljaju i prezentuju javnosti lažnu sliku u relevantnom vremenu i stanju u kome živimo.
Međutim, ne libi se previše poznati "Čava" da udari na stranku, koja ga je, kako kaže, stvorila. Da je bogdom to što priča pametno i istinito rekli bi ljudi nešto, ovako pretvorio se u prostog demagoga koji jedino tako i radi, prikuplja poene, opstaje, a sada i djeluje u NSRS.
Da je toliki poznavalac ustava BiH, teško bi se reklo, jer onda bi trebao da zna da je za pokretanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa i za sprečavanje određenih odluka na uštrb jedne strane ili naroda potrebno 10 ruku "protiv" ili "za".
Kao što je već rekao predsjednik SDS-a Mladen Bosić, u Sarajevu je reprezentacija, gdje je htio da pokaže i pojasni "da nema razjedinjavanja i eventualnih međustranačkih sukoba". Shvatanje je teško, ali politika nije ljubav, nego interes i stvar mogućeg što očito ne razumije parlamentarac Čavić. O kakvom demagogu je riječ, vrijeme će pokazati na slijedećim lokalnim izborima... mada, ako on sebe smatra i svoj DP kao najrelevantniju opoziciju, onda on više nije na zemlji već lebdi u nekim vizijama i nadrealnostima.
Čavić je tokom 2008. godine optuživao Bosića da vodi ''politiku Šešeljevih radikala'', da je ''izolovao SDS'' i da sa SDS-om niko neće da priča, ni stranci ni domaće partije.
Danas, SDS nije ni pedlja odstupio od svojih staova iz 2008. godine, a sa nama pričaju sve partije iz RS, pa i one iz Federacije, u našu stranku dolaze ambasadori SAD i drugih zapadnih zemalja. Da li je Čavić u stvari ljubomiran jer mu je Mladen Bosić pokazao da je moguće biti dosljedan i nacionalno odgovoran političar, i prihvatljiv svima? Čavić bi iz Bosićevog primjera mogao da nauči da stranci uvijek prvo nastoje slomiti nekog, a kada im to ne uspije onda ga uvažavaju kao ravnopravnog sagovornika, ako im pak uspije (kao što je bio to slučaj kod Čavića ) takav političar im posluži kao paloma maramica. Da li se Čavić boji Bosića, da predsjednik SDS zna šta je Čavić svojevremeno obećavao svojim mentorima?
Činjenice govore da su poslanici SDS-a jedini pravi i načelni ljudi da brane stavove srpskog naroda i svog biračkog tjela (SDS i njegovo biračko tjelo je 1/3 RS), a što oni iz dana u dan pokazuju u NSRS korektnim kritikama i konkretnim prijedlozima i amandmanima. SDS želi stabilnost i prosperitet ove Republike koja treba da ima rezultate, a ne da se ona gradi na demagogiji i neke vizije za budućnost koja nalazi samo "mrak u beskonačnom tunelu".
Za SDS je najvažniji princip odbrana RS zato što je ona ideološki stvaralac nje. Sa druge strane, SDS nikoga na političkoj sceni ne smatra svojim neprijateljem već političkim oponentnima, a tu je drastična razlika koju Čavić i ostala kompanija ne mogu dovoljno dobro da shvate.

Na kraju, želim da kažem i svoje viđenje stvari danas, a koji neminovno pokazuju da iza sadašnjeg predsjednika SDS-a Mladena Bosića stoje rezultati. To su rezultati koji su SDS-u vratili sjaj političke stranke i vratili povjerenje naroda u stranku. Naravno, potrebno je vrijeme da još više ljudi u RS shvati suštinu zašta se SDS zalaže ; da shvati da su u njoj čestiti i pošteni ljudi za koje se ne veže nijedna kriminalna afera ; da se otarasi vremena iz 2006. kada su pojedini funkcioneri u stranci bili samo radi lične koristi, a koji su kasnije izašli iz stranke.. ispostavilo se kasnije da je to bilo odlično za stranku jer se vratilo povjerenje naroda.
To sve znači da je SDS jedna državotvorna stranka koja ima jak kolektiv, a ne pojedince kao većina stranaka danas u RS.

Međunarodna manifestacija (ne)moći nad jednim čovjekom

Ko i kada je čuo za Džulijana Asanža ? Jedni, koji su sa njim djelili školske i fakultetske klupe kažu da je on vrlo harizmatična i svestrana osoba, a drugi tj. studenti o njemu imaju mišljenje "invididualnog samuvjerenstva". Međutim, mi u cijeloj ovoj priči govorimo o jednom novinaru i vrhunskom istraživaču sa sjajnim kolegijumom. Danas ga SAD kao i njeni istomišljenici poput vlasti V. Britanije optužuju da je njegov sajt Wikileaks obelodanio preko stotinu hiljada dokumenata i podataka koji nisu smjeli da "iscure" u javnost. Čemu protivljenje vlastodržaca ? Podaci su prikupljeni, a čovjek samo profesionalno obavlja svoj posao. Da je više političke mudrosti i jasnijih odluka, vlast bi bila iznad svih, a ovako očigledna je pojava nesposobnosti istih kao i kažnjavanje onih koji su sposobni i koji žele svijetu da prikažu "šta se radi iza očiju javnosti i međunarodne scene". Ne kažem, nije dobro da se objavljuju državne tajne od visokog značaja (npr. nuklearno oružje), ali stotinu hiljada dokumenata da ima to obilježje mislim da je samo po sebi apsurdno i diskutabilno.
Dokumenti koji su objavljeni od strane Wikileaksa nemaju neku specifičnu vojnu ili političku snagu, ali imaju znatnu ulogu u kreiranju međunarodnog kredibiliteta pojedinih država. Upravo su dokumenti Wikilileaksa pokazali kako se ponašaju vrhunske diplomate State Departmenta i kako na vrlo loš način prezentuju sliku države u kojoj izvršavaju svoj diplomatski mandat. Takođe, dokumenti o stanju iz Iraka i Avganistana su još jedan pokazatelj koliko jedna svijetska sila poput SAD može tako radikalno da se obruši na jednog pojedinca da to prevazilazi osnovno američko načelo "demokratiju". Iz toga možemo zaključiti da je demokratija imaginarni element proistekao iz američke želje za prosperitetom i vođstvom svijetskog publiciteta. Stvar nije u linčovanju pojedinca poput ovog jer je ona prosto nemoguća, iz jednostavog razloga - svijetska javnost je na strani gospodina Asanža. Izjave mogu biti različite težine, ali one koji su davali američki diplomate u slanju svojih poruka centrali u State Departmentu o pojedinim državnim činovnicima je naprosto za žaljenje. Kao što reče predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev "U ruskom diplomatskom koru svi ljudi daju svoja kulturna i specifična mišljenja o nekome i nečemu, a zaista ne znam kako funkcioniše diplomatija u SAD-u ako se ona svodi na riječi: glup, talac, naivan, bezveze, bez uticaja..."
I dok tako Američka javnost živi u diplomatskoj sramoti sopstvene zemlje, dotle američki vlastodržački milje daje nalog da se Džulijan Asanž uhapsi i da mu se namjesti silovanje dvije djevojke u Švedskoj, a pritom se momentalno izdaje crvena interpolova potjernica za istim... Crvena interpolova potjernica i tužba u istom roku i danu ? Pa samo neupućeni ljudi ne mogu da shvate da je ovdje riječ o klasičnoj podvali da bi se Asanž izručio SAD i da bi tamo izdržavao doživotnu robiju ili ko zna... možda osuđen na smrt (U SAD nije ukinuta smrtna kazna). Potpuno je tendenciozno da jedna vlast od bruke i sramote želi sebe da opravda stavljanjem iza rešetaka čovjeka koji je obelodanio svijetu stvarnost kako obavljaju dužnost prvo američke diplomate, a onda i kako se ponaša zvanični Pentagon prema Iraku i Avganistanu i kako se ponaša prema tamošnjem civilnom stanovništvu.
Amerika ako želi da izvuče svoj međunarodni kredibilitet na pozitivan status biće joj potrebni različiti mehanizmi da bi zataškala silne dokumente od strane Wikileaksa... a što je još gore po njihovu stranu Wikileaks i dalje namjerava da obelodanjuje i druge dokumente od značaja za SAD i njenu spoljnu politiku ukoliko se nešto "zvaničnom direktoru sajta Wikileaks-a nešto desi".
Osim što je "pukla tikva" u američkom pogledu prema Rusiji, nažalost Amerika je značajno urušila i svoj status u ostalim razvijenim državama poput Njemačke, Italije i Francuske. Sve to dovodi do jednog vrlo nezgodnog predviđanja u budućnosti koji se lako može preliti i u novi hladni rat ako SAD nastavi da insistira na protivraketnoj odbrani u Poljskoj i Češkoj, odnedavno i u Turskoj i na taj način potpuno dovede do zaoštravanja odnosa sa Rusijom.

Vladimir Putin: "Na ponovljeno pitanje o istoj temi – da li Gejts greši kada tvrdi da Rusijom upravljaju tajne službe, Putin je uzvratio kontranapadom, podsećajući da je američki sistem demokratije omogućio da neki predsednici budu izabrani iako nisu imali većinu biračkih glasova. „Kad smo našim američkim prijateljima skretali pažnju da imaju sistemske probleme, odgovarali su nam da se ne mešamo u njihova posla... Želeo bih da se ni oni ne mešaju u naša”..."

Istraživanje Wikileaksa ustvari je pokazalo i neke određene elemente kako su se ponašali prijašnji američki zvaničnici State Departmenta i Pentagona prema Balkanu, a posebno do izražaja dolazi Danijel Server, Piter Galbrajt kao i prijašnji predstavnik SAD za Balkan. Svi koraci su usmjereni na Kosovo i BiH, a gdje za Kosovo prizivaju možda i najrealniju opciju - podjela Kosova. Granica bi bila rijeka Ibar koja razdvaja sjeverni od južnog djela Mitrovice i na taj način bila bi uspostavljena teritorija pod patronatom i teritorijom Srbije. Na taj način SAD bi pristale na onu formulu 50:50 gdje nijedna od strana neće biti nezadovoljna... Sa druge strane, konkretnog riješenja za Srbe južno od Ibra niko nije ni ponudio, kao i tamošnje manastire koji su u okviru SPC-a. Doduše možda su oni i rekli svoju poslijednju riječ Beogradu i Srbiji izlaskom na vanredne izbore koje su raspisale Prištinske vlasti i na taj način birali legitimne predstavnike Srba u skupštini Kosova kao i za borbu dva ministarska mjesta u vladi.

Različiti scenariji su mogući po svim pitanjima... ali je jedno jako bitno i važno - Wikileaks ostaje
da se vidi ponašanje "kulturnih američkih diplomata" ; ostaje da bi pokazao kako se nehumano ponaša prema civilnom stanovništvu Iraka i Avganistana ; ostaje da bi prikazao političke tenzije ; ostaje da javnosti prikaže bar djelimičnu istinu Američke spoljne politike. Iza svega ovoga doćiće kao poslijedica ukidanje domena wikileaks-ovim sajtovima širom svijeta, ali borba za istinom će se sigurno preliti na drugi način u vidu štampanih medija gdje će se nastaviti pravična borba za prikazivanjem stanja onakvim kakvim on, zapravo jeste.

Pravda za gospodina Džulijana Asanža.

http://mirror.wikileaks.info/

NASTAVIĆE SE...