Nije što me interesuje ali ono, čisto da znam šta znači kada se svakodnevno u političkim debatama koristi ta riječ od strane vlastodržaca. Naime, RS treba da ima trajnost po SNSD-u i njihovim funkcionerima, a po SDS-u Republika Srpska treba da ima vječnost. E sad.. dolazimo u situaciju kada nam predstavnici SNSD žele da uče pameti ideološkog stvaraoca RS (SDS) "šta ona znači". Prvenstveno, ideolog se ne demantuje, a drugo što je sasvim besmisleno da iz dana u dan slušamo od SNSD kako brani pozicije RS time što izlazi u javnost i kaže "RS je neupitna ; ona je trajna kategorija ; postojaće sve dok je srpski narod želi ; ona je kuća svih dobrih ljudi, a prvenstveno Srba" itd... stalno se vrte u krug, stalno ista priča, stalno ista demagogija iako to niko iz Sarajeva (međunarodna zajednica i bošnjačka politička scena), evo, u proteklih 2 mjeseca nije ništa negativno rekao u vezi RS, niti su se čak javno interesovali za nju i njen status. Zato, takve vrste izjava možemo da svedemo samo pod jedno, a to je prikupljanje političkih poena na račun prazne priče.
Kaže danas Nebojša Radmanović "da je RS trajna kategorija po otuda i slogan SNSD "Srpska zauvijek". Postavlja se pitanje kakva je to trajnost RS kada u obzir uzmemo činjenicu da danas, RS nema svog grba i himne; u protekle četiri godine prenijela je preko 20 nadležnosti na centralni nivo; unošenjem Brčkog kao distrikta u Ustav BiH, RS je i teritorijalno podjeljena na dva dijela tako da svaka pomisao na otcijepljenje postaje besmislena; BiH je primljena u MAP, i kako reče ministar inostranih poslova Sven Alkalaj: „Kada BiH bude primljena u NATO, sigurno će sačuvati svoj suverenitet i teritorijalni integritet“...
Ako je ovo trajnost o kome priča Radmanović i cijelokupna vladajuća garnitura onda je ta trajnost ravna političkom, teritorijalnom i ustavnom ubistvu Republike Srpske. Jedinu pobjedu koju oni slave kao "praznik pobjede vlade RS nad pritiscima iz Sarajeva i međunarodne zajednice" jeste reforma policije gdje su odbili da tu nadležnost prenesu na centralni nivo.. ali, ipak su imali malo i sreće.. ipak je tada na čelu visokog predstavnika bio Miroslav Lajčak koji je duboko podsticao dijalog domaćih lidera i koji nije bio toliko radikalan i potezao za bonskim ovlašćenjima što su radili mnogi njegovi predhodnici. Ali eto.. svakom prazniku dođe kraj, pa tako i političkom za čija se riješenja zdušno bore sadašnji politički subjekti na vlasti "kako bi pokazali narodu da su nešto uradili za dobrobit ove Republike".
No, kako to uvjek biva politika je nezgodna, pa sada narod sravnjuje račune o tome "šta su ispunili vlastodržci za ove 4 godine". Obećanja su jedno, a sticajem okolnosti i mnoge druge prilike koje se nađu u žiži javnosti za vrijeme provođenja vlasti su sasvim nešto drugo.
I pored političkog dezavuisanja javnosti od strane aktuelnog režima, njihova "trajnost RS" se ogleda i u ekonomskom i socijalnom smislu.
Samo u ovoj godini broj nezaposlenih je povećan na 50.000 i dostigao rekordnu cifru u poslednjih sedam godina.Suficit u budžetu koji je naslijedila ova vlast na kraju prošle godine prešao je u deficit od pola miliona maraka; u 2005. godini, krediti su činili jedan odsto budžeta, a danas čine 20 odsto budžeta RS; godišnja rata kredita u 2012. godini iznosiće 600 miliona KM; najprofitabilnija državna preduzeća „Šume RS“ i „Željeznice RS“ grcaju u gubicima i postala su nelikvidna; ugovor sa Čezom dobio je sudski epilog i ovo preduzeće na ime odštete traži 60 miliona evra plus kamate; propali ugovor sa „Štrabagom“ koji je trebalo da gradi mrežu autoputeva budžet RS koštaće 1,8 miliona evra; autoputeve koji su već trebali da budu u funkciji gradiće slovenački CMP, s kojim je potpisan predkoncesioni ugovor, a koji se nalazi u predstečajnom postupku; ko su stvarni kupci Rafinerije nafte i danas je nepoznato, jer je ugovor proglašen državnom tajnom, i jedino što se zna jeste da 60 odsto ruske kompanije „Njeftgezinkor“ posjeduju tri privatna lica...
Kad bih se tome dodala i silna predizborna obećanja iz 2006 godine na kojem su dobili izbore poput hidrocentrala na Drini, mreže autoputeva kroz cijelu RS, boljeg poslovnog ambijenta... dobije se epilog "trajnosti koja je RS koštala sunovrata, a čiji će oporavak teći narednih 20 godina".
Interesantna mi je bila i izjava premijera Milorada Dodika preključe na otvaranju mosta Rača. Tada je predsjednik vlade ustvari obelodanio "kako funkcionišu specijalni paralelni odnosi Srbije i RS". On je tom prilikom rekao samo tri važna projekta odrađena u saradnji sa Srbijom. To su most Rača, izgrađena škola pod nazivom "Srbija" i dovođenjem "vozića Ćire" u Višegrad.
Umjesto da se radilo na obimnoj ekonomskoj i socijalnoj saradnji, predstavnici dvije vlade su se paralelnim vezama ogradili od ozbiljnih projekata. Gdje su podsticaji privredi, gdje su najavljena preduzeća i trgovinski lanci iz Srbije, gdje je stvaranje boljeg ambijenta za investiranja, gdje je smanjenje birokratije ?!
Ostaje nam samo jedno... da razmišljamo o trajnosti RS i pola miliona gladnih u njoj. Amin.
